Razlike s pobožnošću Srcu Isusovu – Svetište Božjeg Milosrđa

Odnos pobožnosti Božjem milosrđu i Srcu Isusovu

Kako bismo izbjegli moguća kriva shvaćanja potrebno je razjasniti kako ističući nerazdvojivost i komplementarnost pobožnosti Božjem milosrđu i pobožnosti Srcu Isusovu, ne govorimo da su one identične. Da ove dvije pobožnosti ne možemo jednostavno poistovjetiti, obrazložio je otac Ignacy Rozycki1 još prije mnogo godina. Sestra Elzbieta Siepack sažela je to njegovo promatranje na sljedeći način (usp. She made an Ordinary Life Extraordinary. Dublin: Divine Mercy Publications, 1996., str. 66-67)

1. Osnovni (esencijalni) subjekt

– u pobožnosti Božjem milosrđu – Božje milosrđe u Presvetom Trojstvu

– u pobožnosti Srcu Isusovu – Sin Božji, utjelovljena Božanska Osoba

2. Materijalni subjekt

– u pobožnosti Božjem milosrđu – slika Milosrdnog Isusa prema sadržaju objave (s. Faustini) od 22. veljače 1931.

– u pobožnosti Srcu Isusovu – fizičko, ljudsko Srce Isusovo

3. Narav pobožnosti

– u pobožnosti Božjem milosrđu – duh pouzdanja

– u pobožnosti Srcu Isusovu – zadovoljština

4. Povlašteno vrijeme

– u pobožnosti Božjem milosrđu – 15,oo sati svaki dan i svetkovina Božjeg milosrđa (nedjelja iza Uskrsa)

– u pobožnosti Srcu Isusovu – prvi petak svaki mjesec i svetkovina Srca Isusova

Sažetak odnosa

Uz navedeno, pobožnost Božjem milosrđu moguće je promatrati kao daljni razvitak pobožnosti Srcu Isusovu. Na takav način je povezanost ove dvije pobožnosti promatrao i bl. Mihael Sopoćko, duhovnik s. Faustine.

Ignacy Rozycki je svećenik koji je bio zadužen za proučavanje spisa s. Faustine u procesu pripremanja njezine beatifikacije. U svojoj knjizi “Ustanite, hajdemo!”, bl. papa Ivan Pavao II. piše: “Kada sam postao nadbiskupom, povjerio sam velečasnomu profesoru Ignacyju Rozyckome da prouči njezina djela. Najprije nije htio. Potom je temeljito studirao dostupne isprave. Na kraju je izjavio: ‘To je predivna mistična duša’.”