Iz dnevnika sestre Faustine o Božjem milosrđu – Svetište Božjeg Milosrđa

Riječi sv. Faustine o Božjem milosrđu

„Jednom sam uzela na sebe kušnju jedne naše odgajanice iz kuće u Warszawi. Bila je to kušnja samoubojstva. Trpjela sam sedam dana dugo. Isus mi je podario milost nakon sedam dana i tada prestadoh trpjeti. To je velika muka. Često uzimam na sebe muke naših odgajanica. Isus mi je to dopustio – ispovjednici također.“ (Dn 192)

„Jednom sam upoznala osobu koja je namjeravala teško sagriješiti. Molila sam Gospodina da na mene pošalje najveću muku da se ta duša spasi. Iznenada osjetih užasnu bol trnove krune na mojoj glavi. Bol je dugo trajala ali ta osoba ostala je u milosti Božjoj.“ (Dn 291)
„U četiri sata , kad sam došla na klanjanje, vidjela sam jednu našu učenicu kako je nečistim grešnim mislima jako Boga uvrijedila. Također, vidjela sam osobu koja je dala povoda tomu. Strah je prožeo moju dušu i molila sam Boga zbog Isusove muke da je otrgne od te užasne bijede. Nato Isus reče da će joj podariti milost, ne zbog nje nego po mojoj molitvi. Sada sam razumjela koliko trebamo moliti za grešnike.“ (Dn 349-350

„Posljednja dva dana poklada upoznala sam veliki broj kazni i grijeha. Gospodin mi je pokazao u jednom trenutku grijehe cijelog svijeta, koji su bili učinjeni ovog dana. Od užasa sam se onesvijestila i premda poznajem dubinu Božjeg milosrđa, čudila sam se da Bog dopušta postojanje čovječanstva.(…) Ova posljednja dva dana primila sam Sv. pričest kao zadovoljštinu i rekoh Gospodinu: „Isuse, danas sve prikazujem za grešnike. Neka udarci Tvoje pravednosti udare mene, a more Tvojeg milosrđa neka zahvati grešnike“. I Gospodin usliša moje molitve. Mnoge duše vratiše se Gospodinu, ali ja sam bila smrtno žalosna pod teretom Božje pravednosti. Osjećala sam da sam predmetom srdžbe Najuzvišenijeg Boga.“ (Dn 926-927)