„Slijedećeg dana, kad sam ušla u dvoranu, ugledala sam jednu umiruću osobu i saznala da je agonija bila započela još noću. Kako sam mogla utvrditi, bilo je to u vrijeme, kad me se usrdno molilo za molitvu. Iznenada sam čula glas u svojoj duši: „Moli krunicu koju sam te Ja naučio“. Požurih po svoju krunicu, klekoh pored umiruće i započeh moliti sa svim žarom svoje duše. Iznenada umiruća otvori oči i pogleda me. Još nisam bila završila molitvu, ona tada umrije u neobičnom miru. Žarko molih Gospodina ispuniti obećanje koje mi je dao za tu krunicu. Gospodin mi je dao spoznati da je ta duša primila milost, koju mi je obećao Gospodin. To je bila prva duša koja je mogla iskusiti Gospodinovo obećanje. Osjećala sam kako je snaga milosrđa obuzela tu dušu.“ (Dn 810)

„Večeras sam osjetila u svojoj duši da netko potrebuje moje molitve. Odmah sam počela moliti. Iznenada prepoznah i nutarnje osjetih duha koji me za to molio. Molim tako dugo dok ne zadobijem mir. Velika pomoć umirućima se nalazi u krunici. Često molim za nutarnje spoznatu nakanu, uvijek tako dugo dok ne osjetim u svojoj duši da je molitva bila uspješna. Posebno sada, budući da sam ovdje u bolnici, osjećam nutarnju povezanost s umirućima koji me mole za molitvu na početku njihova umiranja.Bog mi je podario posebnu povezanost s umirućima. Sada, budući da se to češće događa, imam prigodu čak odrediti točan sat. Danas, u jedanaest sati noću, iznenada sam probuđena i jasno sam osjetila da je kod mene bio neki duh i zamolio me za molitvu. Neka sila prisilila me doslovno moliti. Moja spoznaja je čisto duhovna. Ona dolazi po iznenadnom prosvjetljenju, koje mi Bog dodjeljuje u tom trenutku. Onda molim tako dugo dok ne osjetim mir u svojoj duši, što nije uvijek jednako dugo. Ponekad se događa da sam već umirena nakon jedne „Zdravo Marije“. Zatim još molim „Iz dubine“ (Ps 130) i time završim. Ponekad se dogodi da izmolim cijelu krunicu i tek onda osjetim mir. Ovdje mogu pripomenuti, kad kroz duže vrijeme osjetim nagon ili unutarnji nemir za molitvom, duša je u većoj i težoj smrtnoj borbi. Za određivanje vremena imam slijedeću metodu: imam sat i pogledam vrijeme. Slijedećeg dana, kad mi se kaže o smrti odgovarajuće osobe, pitam o sati koji onda točno odgovara i s obzirom na „prelazak“. Kažu mi, ta i ta osoba imala je tešku smrtnu borbu. Neki put mi kažu, danas je umrla ta i ta osoba, ali je vrlo brzo i smireno zaspala. Događa se da umirući leži u drugoj ili trećoj baraki, ali za dušu ne postoji prostor. Događa se da i na nekoliko stotina kilometara imam istu spoznaju. To se zbilo nekoliko puta s obzirom na rodbinu i moju obitelj, također i s obzirom na časne sestre i duše, koje nikad u životu nisam poznavala.“ (Dn835)

„Moja povezanost s dušama umirućih je tako velika kao i ranije. Često pratim dušu jednog umirućeg na velikoj udaljenosti. Ali najviše se radujem kad vidim da se ostvaruje obećanje milosrđa na dušama. Gospodin je vjeran. Što On jednom kaže – to drži. (Dn 935)

„Jedna određena duša koja je ležala na našem odjelu, bila je namsrti. Jako se mučila. Tri dana je trajalo njezino umiranje. Povremeno je bila pri svijesti. Cijela soba molila je za nju. Također sam i ja htjela poći k njoj, ali Majka predstojnica mi je zabranila ići umirućima. Tako sam molila u svojoj sobi za tu dušu. Kad sam čula, da se ona još uvijek muči i nije sigurno kad će doći kraj, dirnulo me nešto u mojoj duši i rekoh Gospodinu: “Isuse, kad Ti je sve drago što činim tada Te molim za znak – neka se ne muči ova duša, nego neka odmah prijeđe u vječno blaženstvo”. Nekoliko minuta kasnije saznala sam da je ova duša bila tako smirena i brzo usnula da se nije mogla pravovremeno upaliti svijeća.“ (Dn 936)