Moja teta je imala 77 godina i u zadnje tri godine živjela je usamljeničkim životom u svojoj kući. Nije imala djece. Počela je oboljevati pa je pozvala svoje tri sestre da se dogovore da ju netko primi služiti. Odluka je pala i njezina želja da je moja kćerka sa svojom obitelji služi. Teta je otišla u bolnicu tri tjedna. Doktori su rekli da je teško bolesna i da se metastaze šire i da neće dugo (teta je odbila operaciju). Puštaju je kući na njezin zahtjev. Patila je moja teta tridesetak dana. Mi smo ju uz tri rođene sestre i familiju njegovali i služili non – stop 24,oo h.

Kad je došla pred kraj, teta je pala u hrop i nije mogla ispustiti dušu. Primila je sve sakramente i posljednju pomast. To jutro smo svi prisutni kleknuli na koljena i molili krunicu Milosrdnog Isusa. Na moje iznenađenje molio je jednu deseticu i jedan član obitelji koji nikad nije molio niti znao tu molitvu. Prije toga sam tetu u Ime Isusovo blagoslovila na čelu (što je ona uvijek voljela). Nakon krunice, teta je klonula rukom u znak pozdrava i otišla u vječni život k Gospodinu. Bog je blagoslovio u vječnosti.