Bio sam vjeroučitelj gotovo 14 godina te dvije godine ravnatelj škole. Kao ravnatelj se nisam snašao, nisam ni slutio o kakvom se sotonskom poslu radi… Ubrzo sam smijenjen, a biskup mi je oduzeo mandat. Mrze me hadezeovci, mrze me sdepeovci… Ostao sam bez posla, a pošto već dugo godina crtam, prihvatio sam se toga i izrade suvenira da prehranim troje djece. Jedno mi već studira u Zagrebu, a i drugo se sprema, maturant je.

Posao sa sličicama ide na kapaljku, ali mi ipak pomogne. Jedne sam večeri otišao na misu i molio se Milosrdnom Isusu (pred slikom) da mi pomogne oko narudžbe, jer već dugo nisam ništa dobio za raditi. I čim sam došao kući, vrlo brzo, nazove me jedan svećenik naručivši sliku od dva metra Milosrdnog Isusa. Obzirom da je nisam mogao uvećati, sam sam je naslikao i uokvirio te tako zaradio 6000 kn. Poslije sam tome istom svećeniku napravio i male slike da ima za poklone suradnicima. Poslije sam ga pitao kako to da je odlučio od mene naručiti sliku. Rekao mi je da se molio Milosrdnom Isusu i da je u tom trenutku vidio mene, što mu je bio znak.

Ja sam zaradio, međutim, to iskustvo Božje zaštite ne može se mjeriti novcem. Ne samo što ga mnogi ne dožive, nego što je to početak novog života…