Na pješačkom prijelazu na tramvajskoj postaji oca je udario jureći automobil i nosio ga na haubi koji stotinjak metara ne zaustavljajući se. Otac je pao s automobila ostavši na cesti. Ljudi koji su čekali tamvaj bili su očevici događaja. Netko je odmah nazvao hitnu pomoć koja je ubrzo stigla na mjesto nesreće. Odvezli su u Traumatološku bolnicu 87.godišnjeg oca koga  medicinsko osoblje nije uzelo u obradu kada su vidjeli njegove osobne dokumente i njegovo stanje. Ostavili su ga na hodniku na nosilima misleći da mu i onako nema pomoći.

Prošao je i koji sat kada je policija obavijestila obitelj. Najstariji sin kod kojega je živio i  kći medicinska sestra zaposlena u toj bolnici hitali su da što prije stignu. Prenerazili su se kada su unesrećenog oca zatekli na hodniku samog bez prisustva ikoga od bolničkog osoblja. Bio je u polu svijesti i već na izdisaju, sav krvav, prljav i mokar od povraćanja i nužde. Kći ni tren nije dvojila. Krevet s ocem ugurala je ravno u ambulantu. Osoblje se zgranulo prepoznavši je. Saznavši da joj je to otac svi su se tada sletili i užurbano intervenirali.

Otac je imao nekoliko lomova na nogama, teški potres mozga, unutarnje krvarenje. Bio je životno ugrožen od povreda ali i zbog ne pravovremene pomoći. Bilo je potrebno izvršiti nekoliko operacija, a pojavila se visoka temeratura i embolija pluća. Liječnici nisu davali nadu dobrom ishodu. Pripisivali su to težini povreda i njegovim godinama.  Naš otac koji je proživio sva tri rata, Bleiburg i teški križni put, koji je u bogobojaznosti othranio nas sedmero jedino se uzdajući u Božje milosrđe i u Mariju, niti ovaj puta nije bio od njih napušten. Potresena majka i mi  djeca prionuli smo na molitvu. Bila sam tada 200 km dalje i vrlo bolesna. Nisam bila sposobna otputovati u Zagreb. Odlučih za oca danonoćno moliti krunicu i litanije Božanskog milosrđa vapeći: “Bože moj , spremna sam još i više trpjeti, ali te molim  spasi život našem ocu. Po svojoj velikoj žrtvi, ljubavi i dobroti nije zaslužio da život na takav način završi. Isuse, iskaži svoje milosrđe! Evo nudim ti sebe. ” Nailazila su poboljšanja i krize. Nisam posustajala u  molitvi.  I…kriza je prošla. Na radost svih nas svanulo je za oca pravo “uskrsno jutro”. Slijedio je dugi oporavak. Otac nam je poživio još osam godina.

U znak zahvalnosti Milosrdnom Isusu i Majci milosrđa, od tada, a ima tomu već 19 godina, ne prestajem moliti ovu krunicu svakog dana, ako sam u mogućnosti  uvijek u milosni čas.

Milosrdnom Isusu

O, Isuse Uskrsnuli,
u haljini bijeloj hodiš
putem svoga milosrđa
u okrilje k’ Ocu vodiš.

I desnicom podignutom
blagoslov nam daješ svima,
cijelom svijetu stvorenomu
mir prostireš u srcima.

Iz milosnog srca Tvoga
bijele zrake dušu čiste.
Plavičaste, bistre teku
iz izvora Žive vode
u nepresušnu Božju rijeku.

A crvene zrake griju
bolje nego sunce s neba,
toplinom nas obaviju:
mlakom srcu oganj treba.

O, Isuse Milosrdni,
kršćanska Ti duša pjeva:
– Hvala Ti za krv i vodu!
Hvala Ti za milosrđe,
što se na nas sad izlijeva!