Imam 33 godine. Majka sam troje djece. Razboljela sam se prije dvije godine. Dobila sam strašne grčeve u obje potkoljenice, toliko jake da kad su grčevi nakon tri sata stali, ja više nisam mogla stati na svoje noge. Bolovi i grčevi su bili stalni dan i noć. Nitko od doktora nije znao što mi je, ne znaju ni dan danas. Suprug me morao nositi po kući. Obišla sam razne bolnice, napravila puno i bolnih pretraga, dijagnoze su bile svakakve, od tumora do nekih nepoznatih, rijetkih bolesti.

Uz lijekove sam polako ustala iz invalidskih kolica, ostavila i štake ali ipak nije još to bilo to. Desnu nogu sam vukla, stanjila se za 4 cm i to ne znaju zašto. Nisam desnom nogom mogla stati na prste niti napraviti pravilan pokret bez boli, sve do te blažene nedjelje svetkovine Božjeg milosrđa. Došla sam na Ovčaru sa svojom zajednicom koja nosi ime Božansko milosrđe. Slavila sam misu puna radosti i mira, za vrijeme klanjanja toliko sam osjetila Božju prisutnost da se nisam smjela ustati jer sam osjetila da me Duh Sveti ljulja, a bilo je kraj mene djece pa sam se bojala njihove reakcije. Ipak je to bilo jače od mene, morala sam se ustati i tada sam počivala u Duhu Svetom kao nikad dosad. Nakon nekoliko dana osjećala sam lakoću u hodu, ali sam mislila da si umišljam. Bila sam uvjerena da se nešto događa pa sam pokušala postaviti se desnom nogom na prste i uspjela sam napraviti čak par koraka, to je bio presretni blaženi trenutak, osjetila sam Božju milost, odmah sam pomislila: „ovo moram posvjedočiti na susretu svoje zajednice“.

Hvala Isusu, najvećem liječniku i najboljem specijalisti za sve bolesti! Slava Ti i hvala Isuse!