Povijest štovanja Božjeg milosrđa – Svetište Božjeg Milosrđa

Početak poruke Božjeg milosrđa svijetu

Iako se Božje milosrđe štovalo i zazivalo kroz čitavu povijest čovječanstva, možemo reći da štovanje Božjeg milosrđa u novom obliku počinje sa 22. veljače 1931. Toga dana je u poljskom gradu Plocku, tada 25 – godišnja redovnica Kongregacije Naše Gospe od Milosrđa, sestra Faustina, imala prvo viđenje Milosrdnog Isusa.

On joj tada zapovjeda da naslika Njegovu sliku prema tome ukazanju. Uz mnoge muke i neshvaćanja sestra Faustina je u svome životu ustrajala u vršenju svega što je Isus od nje tražio. Zanimljivo je da je u to vrijeme u Krakowu postojala crkva s naslovom Milosrđe Božje koja je sagrađena još 1629. godine. Svetkovina se slavila 14. rujna kao Uzvišenje svetog Križa. Tako se sestra Faustina jednom obraća Isusu riječima: “Čudi me, da mi zapovijedaš govoriti o svetkovini milosrđa a meni se govori da postoji takva svetkovina. Čemu trebam onda o tom govoriti?” Isus uzvrati: “Tko od ljudi zna o tom? Nitko. Čak i oni koji trebaju propovijedati milosrđe i ljude poučavati, često oni sami ne znaju. Stoga želim da se ova slika svečano blagoslovi i javno štuje prve nedjelje poslije Uskrsa, da to upozna svaka duša.” (Dn 341)

U lipnju 1934. je slika Milosrdnog Isusa dovršena i postavljena u hodniku samostana Sestara sv. Bernarda uz crkvu sv. Mihaela u Vilni.

Od 26. do 28. travnja 1935. u Vilni u Ostra Brami (Litva) slika je po prvi put izložena javnom štovanju. Ujedno, 26. travnja 1935. je bila i prva propovijed o Božjem milosrđu koju je držao vlč. Sopoćko, ispovjednik sestre Faustine. (Dn 417)

Slikanje slike u ozračju Božje nazočnosti, njezino postavljenje na javno čašćenje, širenje krunice Božjeg Milosrđa, sve to dovodi do širenja pobožnosti Božjem milosrđu.

U lipnju 1935. godine u Vilni sestra Faustina piše: “Bog traži redovničku zajednicu, koja treba propovijedati Božje milosrđe i izmoliti ga svijetu.“ (Dn 436). Kada je sveta Faustina 1938. godine bila već na samrti u bolnici u Krakowu, vlč. Sopoćko razgovara s njom o novoj Družbi, koju je ona htjela osnovati. Sestra Faustina umire 1938. godine bez da vidi novu Družbu.

Nakon smrti sestre Faustine, njezin ispovjednik vlč. Sopoćko se osjeća odgovornim za realizaciju Djela Milosrđa. Tako se on trudi oko priznanja Blagdana Božjeg Milosrđa i izdaje sličice i brošure o Milosrdnom Isusu.

1941. godine dolazi mu jedna studentica, Jadviga Osinska, i govori da se odlučila posvetiti službi Premilosrdnog Spasitelja i osnovati novu Družbu ili nešto slično sa ciljem veličanja Boga u Njegovom beskrajnom milosrđu. Nedugo zatim dolazi Izabela Naborowska, a godinu dana kasnije još četiri djevojke. Od veljače 1942. godine vlč. Sopoćko započinje sa formacijskim susretima sa kandidatkinjama, a 11. travnja 1942. godine u Vilni, šest prvih kandidatkinja polažu zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti. Nova redovnička zajednica osnovana je 1941.,a zajednički život je započeo u Mysliborzu (Poljska) 25. kolovoza 1947. Vlč. Sopoćko o sestrama piše: Vi ste prve cigle u temeljima pod zdanjem, koje će izrasti po Volji Božjoj.” (Pismo vlč. M. Sopoćka, 1947.) Družba je dobila biskupska prava 1955 i uz polaganje triju redovničkih zavjeta posvetila se širenju pobožnosti Milosrdnom Isusu. Međutim 1958. godine Kongregacija Svete Službe izdala je dekret kojim se ograničava pobožnost Božjeg Milosrđa. To je značilo zabranjivanje molitava i slika koje potiču iz navodnih ukazanja, jer doživljaji sestre Faustine okarakterizirani su kao da nemaju natprirodan smisao. Vlč. Sopoćku dodjeljen je (gravisimum monitum-najteži ukor).

Kongregacija za nauk vjere 30. lipnja 1978. objavila je Obavijest koja govori,da izvorni dokumenti i različite obavijesti iz 1958. više ne obvezuju. Točnije da je odobreno štovanje Božjeg Milosrđa. Pobožnost Božjem Milosrđu se ponovno počinje širiti. Odjeku ove pobožnosti pridonijet će i enciklika pape Ivana Pavla II. “Bogat milosrđem” iz 1980. godine. Konačno 1981. godine objavljen je dnevnik sestre Faustine što pobožnost prema Božjem Milosrđu donosi u srca mnogih vjernika, najprije u Poljskoj, a onda i diljem svijeta. 1993. papa Ivan Pavao II. proglašava sestru Faustinu blaženom, a 30. travnja 2000. na nedjelju poslije Uskrsa i svetom. Ujedno, na taj dan i proglašava nedjelju poslije Uskrsa blagdanom Božjeg Milosrđa za cijelu Crkvu. Zanimljivo je istaknuti da je sveta Faustina proglašena svetom u 2000. godini, godini jubileja, kao prva svetica trećeg tisućljeća, baš kao što je i pobožnost Božjem Milosrđu pobožnost za treće tisućljeće.

17. kolovoza 2002. u Krakowu, papa Ivan Pavao II. posvećuje baziliku Božjeg Milosrđa i proglašava ju svjetskim svetištem Božjeg Milosrđa. Ali ne samo to, nego i cijeli svijet posvećuje Božjemom milosrđu.

Svim tim djelima Bog se u svojoj ljubavi približava čovjeku i objavljuje se kao Milosrdni Spasitelj svakog čovjeka. Prihvatimo Njegov poziv jer On sam nam poručuje : ” Prije nego što dođem kao Pravedni sudac, doći ću kao Kralj milosrđa.” (Dn 83)

Nastavimo širiti Djelo milosrđa koje je započelo sa sv. Faustinom kako bi svaki čovjek upoznao i prihvatio Božje milosrđe!